
Ući srcem i dušom u nešto i izgubiti. Idealizovati radnju od koje nema hleba, posle koje možete videti samo bjesak stvarnosti. Vrtoglavo i bez padobrana spustiti se na zemlju, tiho otpuzati u mrak gde ćete sagledati svoju propast u realnom obliku.
- Mali, kako igr'o Tekstilac danas?
- Ma izginuli od Poleta u Karavukovu.
- Nema veze, to je prijateljska.
- Kurac prijateljska! Do poluvremena na stadionu nije bilo nikoga sem naših navijača. Kako je počelo drugo, tako i njihovi lagano počeli da dolaze.
- I?
- U jednom trenutku sabili nas u ćošak seljani i počeli da se deru: " Iz naših usta oseća se vodka, u duši Polet, u ruci motka!"
- A Vi?
- Bežanija preko zida pa u njive, jedva smo se izvukli. Nego, mi smo dobro i prošli, sudiju su razvalili od batina. A čovek im svirao i tri penala, i dao dva crvena kartona, čak nam je i golmana isključio. Ne znam, šta im je?
- Kiša, pa ne mogu da rade na njivi. Razumem ljude.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.