
je jedan od parametara kulture stanovanja.U hodniku koji je zapravo "nicija zemlja" i javna povrsina namenjena za neometan prolaz stanara do svojih stanova cesto se uz kesama sa djubretom,biciklovima i osusenim fikusima nalazi i obuca stanara,doduse uredno slozena da bi se tu videlo da tu zive fini ljudi.Pojava dobija na tezini za vreme kisnih ili sparnih dana kad mokra obuca pocinje da ispusta karakteristicne mirise te zbog slabe ventilacije hodnika cela zgrada dobija isti taj karakteristican miris
Odlican pokazatelj da tu zive primitivci sa prazilukom u dupetu!
Na selu ,skidanje cipela i ostavljanje pored vrata je,veoma praktican obicaj,kojim se sprecava unosenje blata i djubreta u kucu.U gradu vladaju drugaciji obicaji,a samim tim ,cipele ispred vrata u stambenoj zgradi ,automatski ,govore o tome ko tu zivi.
Razumem da ljudi nece da im smrde cipele u stanu,ali zato postoje terase,a ne da svoj smrad dele sa komsilukom.Dok sam ziveo na Novom Beogradu,kad god sam video da komsije ,seljacine,izbace svoje smradove ispred vrata,automatski su zavrsavali u kontejneru(zahvaljujuci arhitektama ,koji su smislili da na svakom spratu ima otvor za djubre)!!!
Brzo su naucili....
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.