
Ovim najčešće počinjemo nabrajanje. Bez obzira da li je u pitanju ekipa za fudbal, društvo za grad, organizovani prevoz na zadušnice, neka makljaža i sl.
,,Matori oćeš na fudbal, ide nas dosta?"
,, 'Oću brate, što da ne? Ko ide sve?"
,,Idemo ja, ti, Mile, Gagac i na'vataćemo još nekoga usput"
,,Brate, 'aj učlani se u organizaciju, treba nam dobrovoljaca za sadnju novih mladica jele i omorike"
,,To je baš lepo od vas. Nego, koliko vas ima?"
,,Brate, ja, ti... Jesam rekao ti?"
Posprdni uvod za pojam vredan zajebavanja. Koristi se prefiksovanjem prethodno izgovorenog subjekta u rečenici.
- Jao vidi što mi dobro stoje sise u ovom grudnjaku.
- Ja ti sise...
.............
- Mala dođi da ti poklonim kitu cveća.
- Ja ti kite...
............
-Šta to jedeš?
- Kukuruzni čips.
- Daj malo. Ja ti čipsa... Isto zemlju da jedem.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.