
Postoje dva nacina javljanja na fiksni telefon. Prvi je kada ste sami kuci, a drugi kada se neko nalazi u neposrednoj blizini.
Prvi nacin
Lik1: Molim?
Lik2: Opalim te golim..
Lik1: Pusi bre kurac, koji ces moj sad?
Lik2: Eeee, jebem ti se s majkom, dodji na fudbal posle...
Lik1: Dobro, doci cu...pozdravi sestru.
Drugi nacin
Lik1: Molim?
Lik2: Opalim te golim..
Lik1: Dobro, ajde...
Lik2: Ima ti neko tu?
Lik1: Aha...
Lik2: Dobro, ajd' cao.
Pojava u kojoj često dolazi do nenormalnih izliva gluposti, što onog ko poziva, što onog koji se javlja, usred učestalog korištenja mobilnog telefona.
-Halo?
-Halo, Miki ovdje. Gdje si ti?
-U Bocvani, trgujem bijelim robljem. Pa gdje ću biti u pičku materinu, na fiksni me zoveš!
-Halo?
-E kume ja sam, Bojan. Slušaj, zaista mi treba ono para što sam ti pozajmio, pa da li bi bi bio problem da dođem do tebe da mi to daš?
-Joj kume, rado, al evo na putu sam za Beograd, jedino kad se vratim za koji dan?
-Na kakvom kurčevom putu kad te na fiksni telefon zovem?
TU TU....
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.