Neizbežno dugačak, naporan i komplikovan proces potreban za rešenje nekog problema. Reč je nastala mešanjem pojma "jebati (u zdrav mozak)" i tendencije da se ta radnja oduži dok njeno trajanje ne poprimi srazmere uporedive sa klasičnim Homerovim starogrčkim epom "Ilijada".
-Jel možeš sada da mi daš onaj CD što si mi obećao prošle nedelje?
-E, mlađi brat mi je vratio taj CD u pogrešnu kutiju, ne seća se u koju, znaš koja bi mi sad jebada bila da ga tražim među 300 drugih... Može neki drugi put?
Тешка ситуација.
-Јој јебаде мајко мила. Бјежи мали, у моје доба математика није била овако тешка. Тутањ!
-Али тата, добићу јед...
-Имаш тај твој интернет, нек ти он помогне. У моје време није било тако.
kad je nešto jako komplikovano izvesti, tj kad količina truda prevazilazi korist
-ne radi mi skener! ok, nije problem, fotografisaću pa prebaciti fotku na komp, pa kropovati ono što mi treba, pa odštampati i valjda će ispasti dobro
-ne kenjaj, to je jebada, imaš kopirnicu iza ćoška
Nešto što se mora odraditi ali je mnogo zaje*ana stvar.
A: E brate moramo da dobijemo dvojke iz matiša kako znamo i umemo.
B: Ma pusti me biće opasna jebada.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.