
Prvo pitanje nevaspitanog deteta kad dođe u goste. Još se nije ni pozdravilo sa rodbinom i izulo patike, a već zija po sobi tražeći neki slatkiš. Ukoliko nema ništa slatko, onda otvara čokoladu koju je njena/njegova mama donela gostima.
Moja sestra od tetke.
Na stepeništu, na pola puta do stana hvata se za stomak i onako mučno izgovara: jaooo, boli me stomak, glaaaadna saaaam… mama, jesi me čula? Gladna sam!
Tetka: Pa srećo mamina, jela si pred polazak!
Klinka: Ali nešto slaaatko mi se jeeedee…
Pomislim: Hm…klasika…Ovo dete će dobiti šećer, svega mi! Ma boli me uvo, imam Toblerone u šteku, al’ ne dam! Nek otvori ovu masnu čokoladu sa pijace, što su mi doneli… Mogli su i onu za kuvanje da mi kupe, jebote.
Veoma često pitanje deteta/tinejdžera u svakoj kući.Nakon tog pitanja uglavnom mu se više ne jede ništa slatko, jer odgovor na njegovo pitanje uglavnom glasi: ''Nema, siđu u prodavnicu i kupi ako 'oćeš nešto''.
Dete: Jaoo...jel ima nešto slatko?!
Mama:Nema, siđi u prodavnicu i kupi ako 'oćeš nešto...
Dete:Ma neka, ne jede mi se ništa...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.