
Онај мали број људи, који ти увек (углавном намерно) улете у кадар.
Sretneš tako nekog lika od pre sto godina, vidiš: pun sebe, sav bitan, stalno u nekom poslu...
Zanima te, naravno, šta se desilo u međuvremenu, pamtiš ga kao lika koji je sortirao sinalco sokove u rafovima "kola, orange, tonic". Pa ga pitaš gde radi sad.
- Ma, tu sam u ejdžaru.
- Gde ?
- (iz pogleda mu čitaš da te sažaljeva), U EJDŽ ARU SAM !
- Aaaaaa, prešao si u kadrovsku službu ? Tako reci... čestitam !
Lik odlazi, briše tvoj broj iz imenika.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.