
Atmosfera u kojoj nikad ne mogu biti svi zadovoljni,a krivica se prebacuje samo na jednu osobu.
Opis skoro svake današnje žurke. Zagušljivo je, nemaš mesta da se okreneš, popiješ 2-3 lakta i popiješ 2-3 piva kako bi mogao da podneseš znoj koji curi sa plafona. Tu su i likovi obezbeđenja koji simbolizuju bus plus kontrolore, dok DJ predstavlja vozača, on određuje brzinu i pravac u kome će ići žurka. Kao i što u autobusu postoje mesta rezervisana za invalide i roditelje sa decom, tako i na žurci postoje separei, rezervisani za matorce (invalide) koji u krilu ili pod rukom drže dete od 15-16 godina.
- I kako je bilo sinoć na Blaywatc-u brate?
- Ma kao u autobusu, znaš koja gužva.. Obezbeđenje prebilo Saleta jer se švercovao, pa smo preseli na Freestyler... i tako. Kako je tebi bilo?
- Meni bilo ko u mini busu, pravili kućnu žurku, jeste da nas izašlo malo više, al smo imali svi da sednemo i da uživamo, bleja..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.