
Misterija koja proganja narod Beograda od kako je izgradjen trzni centar u bloku 70... Vec godinama mnogi mladi umovi sa beogradskih ulica traze odgovor na pitanje: gde se sahranjuju kinezi? Mnoge teorije su postavljene ali se za konacnim odgovorom i dalje traga
Blejac 1: sta mislis brate, gde sahranjuju kineze? ja nikad nisam video grob nekog kineza...
Blejac 2: ma to je sve prevara brate veruj mi... kad jedan kinez umre, drugi dodje na njegovo ime da prodaje papuce i kisobrane i tako u krug... nego smotaj ti nesto, pusti kineze
Izraz koji se koristi za nešto što niko nije video, ali bi ga trebalo biti, ili bolje, nešto što mora postojati po prirodnim zakonima, ali eksperimentalno nije dokazano. Izrazu doprinosti postojanje velike kineske populacije u Srbiji, i nepostojanje groblja (ili postoji?).
"Pričao si sinoć sa njom tri sata. Jel si uradio nesto?"
"Jok ti si"
"Aha, kinesko groblje"
"Antimaterija, to je kinesko groblje"
Митско место (попут Валхале) где се сахрањују Кинези. Нико га није видео, а камоли обишао. Такође, користи се и као поређење за особу коју нико не виђа.
Лик 1: Брате, где је Ђура?
Лик 2: Ма пусти га, од кад је са овом цуром нема га као кинеског гробља.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.