
Prvo pravilo samoodbrane u vojničkoj menzi.
Пословица која објашњава како сам ја сазидао тврђаву, а комшија отворио пекару.
Poslovica u koju se uzdaju klošari,kad na ulici prolaznike gadjaju svakojakim stvarima,ne bi li ovi njih hlebom koji nisu jeli 3 dana.
Hrišćanski princip koji sasvim gubi na smislu u nekim gradovima Srbije.
Naime, tvrdoća hleba državnih pekara je prilično blizu kamena, a sa masom od 0.5kg može da ozbiljno devastira epitel kože lica.
Dokaz da narodne poslovice imaju pored savetodavne i praktičnu namenu, od koje gazde razlupanih izloga pekara imaju slabe vajde.
Za sve antireligiozne paranoike, omiljeni citat kada se zarati. Ko nije probao `leb moje majke (zena pravi starinsku pogacu od 2 kg), sa tvrdom koricom, taj nema pojma sta ova duhovna pouka znaci.
Primer 1.
- Sine, jesi li dao kucicima onog starog hleba?
- Nisam, bacio sam ga komsiji, da njegovi psi polome zube!
Primer 2.
Kako savladati neprijatelja hlebom - uzeti 1 kg brasna i umesiti beskvasni hleb. Prosecni muskarac, lakim bacanjem leba sa ramena, sa daljine od 5 meteri moz` onesvestiti co`eka k`o od sale, a sa manje razdaljine i ``prestaviti``.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.