
Овим изразом називају се припадници наше драге полицијске службе. Назив кокошари је потекао од њихове (не)спретности да ухвате крадљивца. За крађу кокошке им треба само пет дана, док су други случајеви њима виша математика.
-Нађоше ли они ко ти је украо бицикло? Јеботе, оставио си га на пет минута и неко га узео. А мало је место, свако сваког зна, ја бих за пола дана ухватио лопужу.
-Па јест', и ја бих, али они рекоше, они ће. Кокошари су то, бре! Милу ономад украли овцу из дворишта, кад после ових двојица што су је марнули зову на печење и кокошари оду, нису повезали два и два. Битно је само да се једе и пије, а што им се цео срез смеје, ништа.
Sitni prestupnici koji se bave pilićaranjem i džeparenjem.
- Pun pritvor kokošara, a moj gazda još slobodan!
Naziv za italijanske okupacione snage na našim prostorima za vreme Drugog svetskog rata. Razlozi za ovakav naziv su: spremnost italijanske vojske koja je uspela da vojno nadjača samo Albaniju i Etiopiju, moral kakav ima samo FK ''Zadrugar'' iz Prdojevca, kao i savršen bol u dupetu njenih članova povodom stanja na frontovima i veće interesovanje za prežderavanje, opijanje i snaše koje su se šetale mestima u kome su italijanski 'vojnici' bili stacionirani. Po pričama starijih antifašističkih boraca za rasterivanje jednog italijanskog voda bili su ti potrebni: štap, kanap i vila.
Pogledati neku od epizoda 'Alo,alo'.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.