
Zare: Gde si bre Lelo? Nema te nigde, ne vidžam te.
Lela: Evo šetam malo sa drugaricom.
Zare: Ae nekad na piče samnom, ti znaš koliko mene tvoj brat gotivi, on sigurno ne bi im’o ništa protiv.
Lela: Izvini, ne mogu stvarno, spremam neke ispite, imaću mnogo obaveza.
Zare: Učiš još uvek, znači. Je l' te smara ta nastavnica? Ako hočeš, ja ču da dodžem tamo, jebaču joj kevu!
Lela: Ja studiram, nemam nastavnicu.
Zare: Pa dobro, znaš šta hoču da kažem. Da dodžem tamo, naguziču ih sve bre, ako te neko dira od tih učitelja, nastavnika, ... Jebem li ga šta su.
Lela: Nema potrebe stvarno.
Zare: Hajde javi se onda, lutko, kad naučiš to sve.
Drugarica: Ko ti je bre ovaj ćelavi intelektualni gigant?
Lela: Ma ortak mog brata. Znaju se sa koledža.
Drugarica: Kakvog bre koledža?
Lela: Onog u Zabeli.
Drugarica: To nešto novo? Privatno?
Lela: Aha …
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.