
Glavno pitanje koje bi kao klinci postavljali ponosnom vlasniku novog sata.
Izgled, cijena, marka, vrsta, sve su to bile sasvim nebitne kategorije u usporedbi sa "water resistance" kategorijom. Obično bi pisalo na poleđini sata. Ispod 80 metara pod vodom su bili "pederski" i "kineski" satovi. Iznad sto metara su bili respektabilni.
Jer tada se znalo, što ti dublje može sat pod vodu to si bolji čovek.
A: Vidi novu čuku što sam kupio. Swatch, potpis dizajnera, 400 evra na crno, nabavio mi rođak iz Švedske, nije taj model još u prodaji...
B: Koliko može pod vodu?
A: 50 metara.
B: HAHAHAHAHA, samo 50, pederski sat ti uvalili. Moj je 50 evra pa može 300.
A: Ma šta bre...---ljut i zbunjen odlazi..-
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Sva su deca ista! Plus, jer si me nasmejao i ujedno sam se setila lepog dela moga detinjstva :)
Lepo, a istinito.