Prijava
  1.    

    komunizam i renesansa

    arhitektonski stil zgrada grubo umetnutih u stare delove grada pochetkom shezdesetih. krase ih prljavo oker i siva boja

    robne kuce beograd, poshte, opshtine, zeleznichke i policijske stanice, domovi zdravlja. the list goes on ad on..

  2.    

    Komunizam i renesansa

    Period u istoriji Srbije koji se javlja krajem šezdesetih godina XX veka i traje sve do danas,kako neki istoričari spekulišu.Ono što je karakteristično za ova dva perioda je da se razvijaju uporedo jedan sa drugim,a ne jedan za drugim.

    U muzici se oslikava u vidu mešanja solo kafanskih umetnika i visokobudžetnih kompanija u usponu,tako da je rezultat vrlo specifična muzika,spoj narodne i neslušljive muzike.Narod to naravno ne primećuje,jer imaju drugih stvari na umu,bitno da može dobro da se uz nju napije i izdivlja,a o umetnosti otom-potom.Takva muzika je baza za današnju muziku.

    Takođe dolazi do nagle popularizacije kinematografije (domaće,naravno,strana je previše nastrana),iz koje se razvijaju kultovi ličnosti i pojava koje utiču na razmišljanje mase: kult Fiće i Flojda,špijunaža,seks je jeres,poistovećivanje sa mučenicima,proklamacija estradnih umetnika.

    U religiji i filozofiji je isto vrlo specifična situacija.Nema boga,nema sotone,postoji samo Tito (tadašnji predsedajući).Za njega se živi i umire,proslavljaju se dani njegove smrti,gubitka nevinosti,prve bubuljice i rođendan.Tito je apsolut.Za to vreme ostali smrtnici uživaju u istim pravima jer je to smatrano ,,budućnošću društvenog poretka'',bili oni Ciga dimnjićar ili dr sci med - svi su jednaki,svi-za-jednog-jedan-za-sve; seksualno obrazovanje se svodi na narodnu mudrost ,,kad porasteš kašće ti se samo'',znači ništa pre ženidbe (i to one ugovorene),marksizam postaje nezamenljiv deo nečije ličnosti.

    Što se tiče političko-ekonomske situacije,živelo se u državi po imenu (Socijalistička Federativna Republika) Jugoslavija - simbiotski organizam sačinjen od 6 država:ima naizgled svega u izobilju - ljudi dižu kredite,peru paste Kaladontom (što je uzrok tome da svi poljupci imaju isti ukus),jedu u svojim dvorištima (od niskobudžetnog metala - masovna proizvodnja za jednake ljude) i stavljaju 5 kofera na krov novog Fiće (Fićin kult)i idu u Hrvatsku (ređe Crnu Goru) na letovanje,kod tadašnje ,,slovenske braće''.A zapravo,Tito i ekipa vuku konce i zajebavaju koga stignu,samo što se o tome ne govori.

    Još neke specifične pojave su gastarbajteri,metalna vrata na ulazima,razvitak homofobije,Jagodinka Simonović (sise,samo za odrasle),Flojd (Fićin kult),šerpe sa tufnama,neglektovanje studenata,neboderi u pokušaju,i još štošta (pitati svoje).

    A onda umire Tito,i polako počinje kolaps simbiotskog organizma - jedinke počinju da se okreću jedne protiv drugih,dolazi do rasparčavanja na zasebne organizme koji se međusobno ne podnose psihofizički.To je fizički kraj,ali duh tog vremena nastavlja da živi u današnjim potomcima tadašnjih ljudi i ogleda se u primitivizmu.