
arhitektonski stil zgrada grubo umetnutih u stare delove grada pochetkom shezdesetih. krase ih prljavo oker i siva boja
robne kuce beograd, poshte, opshtine, zeleznichke i policijske stanice, domovi zdravlja. the list goes on ad on..
Period u istoriji Srbije koji se javlja krajem šezdesetih godina XX veka i traje sve do danas,kako neki istoričari spekulišu.Ono što je karakteristično za ova dva perioda je da se razvijaju uporedo jedan sa drugim,a ne jedan za drugim.
U muzici se oslikava u vidu mešanja solo kafanskih umetnika i visokobudžetnih kompanija u usponu,tako da je rezultat vrlo specifična muzika,spoj narodne i neslušljive muzike.Narod to naravno ne primećuje,jer imaju drugih stvari na umu,bitno da može dobro da se uz nju napije i izdivlja,a o umetnosti otom-potom.Takva muzika je baza za današnju muziku.
Takođe dolazi do nagle popularizacije kinematografije (domaće,naravno,strana je previše nastrana),iz koje se razvijaju kultovi ličnosti i pojava koje utiču na razmišljanje mase: kult Fiće i Flojda,špijunaža,seks je jeres,poistovećivanje sa mučenicima,proklamacija estradnih umetnika.
U religiji i filozofiji je isto vrlo specifična situacija.Nema boga,nema sotone,postoji samo Tito (tadašnji predsedajući).Za njega se živi i umire,proslavljaju se dani njegove smrti,gubitka nevinosti,prve bubuljice i rođendan.Tito je apsolut.Za to vreme ostali smrtnici uživaju u istim pravima jer je to smatrano ,,budućnošću društvenog poretka'',bili oni Ciga dimnjićar ili dr sci med - svi su jednaki,svi-za-jednog-jedan-za-sve; seksualno obrazovanje se svodi na narodnu mudrost ,,kad porasteš kašće ti se samo'',znači ništa pre ženidbe (i to one ugovorene),marksizam postaje nezamenljiv deo nečije ličnosti.
Što se tiče političko-ekonomske situacije,živelo se u državi po imenu (Socijalistička Federativna Republika) Jugoslavija - simbiotski organizam sačinjen od 6 država:ima naizgled svega u izobilju - ljudi dižu kredite,peru paste Kaladontom (što je uzrok tome da svi poljupci imaju isti ukus),jedu u svojim dvorištima (od niskobudžetnog metala - masovna proizvodnja za jednake ljude) i stavljaju 5 kofera na krov novog Fiće (Fićin kult)i idu u Hrvatsku (ređe Crnu Goru) na letovanje,kod tadašnje ,,slovenske braće''.A zapravo,Tito i ekipa vuku konce i zajebavaju koga stignu,samo što se o tome ne govori.
Još neke specifične pojave su gastarbajteri,metalna vrata na ulazima,razvitak homofobije,Jagodinka Simonović (sise,samo za odrasle),Flojd (Fićin kult),šerpe sa tufnama,neglektovanje studenata,neboderi u pokušaju,i još štošta (pitati svoje).
A onda umire Tito,i polako počinje kolaps simbiotskog organizma - jedinke počinju da se okreću jedne protiv drugih,dolazi do rasparčavanja na zasebne organizme koji se međusobno ne podnose psihofizički.To je fizički kraj,ali duh tog vremena nastavlja da živi u današnjim potomcima tadašnjih ljudi i ogleda se u primitivizmu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.