
Dođeš na žuraju sa par ortaka, lepo skockan i dobro raspoložen. Piči neki dramenbejs i osvrćeš se okolo, i vidiš slatku malu plavušicu. Probiješ se kroz masu ziljavuša i kreneš da bacaš spiku neku. Lepo veče za privođenje, pa onda što da ne. Ortaci to vide, legnu na minu ako treba (čitaj, ako ima drugarice grobove), a što da ne i ako su pristojne ribe. I još teraju ostale ljaljane koji bi da umoče u nju. Dakle, slengovski rečeno, to veče si umočio zbog kraljeve garde!
(žuraja, trešti muzika)
-E kume, prebrojili smo zube nekom liku što je hteo onu Maju da privede, čisto da znaš.
-Hvala, ljudi, najjači ste. Idem ja sad s njom na Saletovu gajbu, dade mi ključ. Kakva je sa vama situacija?
-Dobre su ove njene, pogodne za močenje. Saćemo i mi brzo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Браво, децхко!
Fala, Mlato decxko!
Opa Đurđo!
Pljus na obe :D +
Blagodarim, ljudi. :)