Jedva sastavljati kraj sa krajem, natezati očima, živeti na knap.
#1: "Matori, interesuje me kako uspevaš da preživiš? Nemaš stalni posao, stanuješ kao podstanar, drugo dete je na putu..."
#2: "Odradim tu i tamo ponešto i napravim kintu... Krpi se nekako."
#1: "Alal ti kurac!"
Igrati grubo, na granici dozvoljenog, pa i malo preko. Ali ne neotesano grubo, bez poštovanja prema protivniku. Upravo se i dešava zbog velikog poštovanja, lako ćemo tu ne prolazi. Kontaktni sportovi su grubi sami po sebi, krpljenje tu dodaje novu dimenziju. Kao Krmpotić.
- Šta se krpiš, ne igramo u pare!
- 'Ajde ne kukaj, nijesi balerina.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.