
Jedva sastavljati kraj sa krajem, natezati očima, živeti na knap.
#1: "Matori, interesuje me kako uspevaš da preživiš? Nemaš stalni posao, stanuješ kao podstanar, drugo dete je na putu..."
#2: "Odradim tu i tamo ponešto i napravim kintu... Krpi se nekako."
#1: "Alal ti kurac!"
Igrati grubo, na granici dozvoljenog, pa i malo preko. Ali ne neotesano grubo, bez poštovanja prema protivniku. Upravo se i dešava zbog velikog poštovanja, lako ćemo tu ne prolazi. Kontaktni sportovi su grubi sami po sebi, krpljenje tu dodaje novu dimenziju. Kao Krmpotić.
- Šta se krpiš, ne igramo u pare!
- 'Ajde ne kukaj, nijesi balerina.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.