
Ono što svaka republika koja drži do sebe treba da nacrta na svom grbu, čisto da bi stranci shvatili da se čelni ljudi te zemlje razumeju u heraldiku, a i u život uopšte.
Evo, na primer Srbija...
Kafanski, boemski naziv za svinjsku ili jagnjeću glavušicu.
Naručuje se poslije pešes namještaja ili izuvača. Mezi se lagano, komadić po komadić (jer drugačije i ne može) i služi da upotpuni ćeifljenje.
Svojevrsna kruna opijanja, vjerovatno je po tome i dobila ime.
V: Snješka, lutko, daj nam još jedan komplet, kilo kilo, i ponesi dvije krune, sreće ti!
S: Vlajko, pa ne uzgajamo mi prasiće sa petnes glava, samo jednu ima! Jedino ako oć'š onu jagnjeću od sinoć.
D: Ma ponesi šta bilo, k'o da taj vidi šta jede...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.