
Ova rec se koristi u svakodnevnom govoru u dijalogu sa nekom osobom koja vam se ne svidja. I sluzi da kulturno odbijete tu osobu.
Kume da ja tebi kazem lepo to nece moci. . .
Balkanska verzija abrakadabre.
- Rođeni, šta je? Cili si mi pokisa.
- Bia na razgovoru. Uša u uži krug, ali nemam veze u Elektri.
- Ništa se ti ne sekiraj, sad ćemo to riješit. (zvrnd,zvrnd): "Kako žena, dica? Aha, a, aha... pršut po guštu, samo najbolje za te... Kume! Slušaj 'vamo, imamo situaciju s malim Perom... (okreće se malome) Šta si ti ono?
- Električar.
- Ma banderaš, e, e, ljubi ga striko. Riješ' to, nemoj me idit.
Šaljem kobase, pečen'cu i pršut po šoferu... e, e, sve znaš.
Univerzalno ime za osobu od koje tražimo da nam da neke pare, bez obzira na to da li nam jeste ili nije kum.
-"Kume, daj koji dinar, živa ti deca kume !"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.