Kada vam žena prebaci finale lige šampiona zbog neke srcecepajuće serija a vi to prihvatite potpuno normalno umesto da, kao što je red , dobijete nervni slom.
Sedite ispred monitora, doručak se hladi pored vas, a vi ste gladni ali ne baš sasvim pa vas nešto mrzi da žvaćete, preko ekrana stoje tuđe umotvorine, dobre su. U glavi ideja, napola sročena, za novu definiciju. Tu su i drugari na forumu. Svega ima. A neki bluz u duši popunio svaki ćošak kao cementom pa ne dozvoljava da se razmahnete. Evo... sad ću... odmah... samo da razmislim... čemu sve?
- Sine, stari ti je opet u nekom behutu, jeb`о ga sevdah! Id` uzmi mu dvije pive da se malo oporavi, a ja ću mu odnijet` šaku čvaraka.
Stanje duha prouzrokovano kontinuiranim lenčarenjem. Celodnevno gledanje filmova i serija kao kompenzacija za učenje, vežbanje, kontakt sa spoljašnjim svetom ili bilo kakav drugi oblik svakodnevnih aktivnosti normalnog čoveka.
Majka: Sine sto ne izađeš malo napolje, vidiš li kako je lep dan?
Sin:Ne mogu kevo, upao sam u neku letargiju!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.