
Дечја игра у којој би одрасла особа (најчешће васпитачица у вртићу), жељна да провери колико је наше опште знање, започела да набраја предмете који лете, и на крају дошла до непријатних сазнања о нашим породичним тајнама.
-Лети лети... Рода!
-Лети!
-Лети лети слепи миш!
-Лети!
-Лети лети... Кломпа!
-Лети!
-Како то, Душко?
-Кад баба баци на деду јер се наљоскао и исповраћо ко свиња по тепиху!
Dečija igra u kojoj jedan ponavlja leti, leti u nedogled i onda to preseče sa jednom imenicom, pojmom koji ako može da leti, ostali učesnici pokazuju prstima na gore. Igra se na ispadanje nakon greške.
Dačić : Leti, leti, leti, leti, leti CIGLA!... pa Borise, jebemu sve - pa jes vido da leti kad se zajebavaš, ajde... sedi tamo sa strane... idemo dalje. Leti, leti, leti, leti...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.