
Osoba koja priča kroz nos i čiji govor prate napućene usne.
Može da priča o molekularnoj biologiji, bruto nacionalnom dohotku drevne Mikene, ili pak drži predavanje o lepoti postimpresionizma, isti neće izbeći da ga dožive kao klasičnog predstavnika agrarnih predela. Tu količinu seljakluka koja dopire sa njegove donje polovine face jednostavno ne mogu sprati ni obrazovanje, ni novac, ni to što je vido pola sveta.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.