
То је човјек коме се не да довршити ни дефиницију коју је започ
Osoba imuna na rad, ličnu afirmaciju i društveno korisne aktivnosti. Zakleti borac protiv radoholizma. Omiljene djelatnosti ljenčuge su spavanje, ležanje, sjedenje, gledanje tv-a, zijevanje. Na ljenčuginoj ljestivici najkorisnijih izuma čovječanstva, odmah nakon kauča je daljinski upravljač.
Društvo aktivnih osnovalo je mučilišta za ljenčuge, u kojima se oni, na najnehumaniji način, tjeraju na izvršavanje obaveza. Najpoznatija mučilišta su škola, fakultet, radno mjesto i sl. Osuđeni na borbu za golu egzistenciju, ljenčuge se brane zabušavanjem.
Pogrešno je stanovište da, tokom svog života, ljenčuge ne ostavljaju pečat u prostoru i vremenu. Dok je u svom prirodnom položaju, Ljenčuga gluteus maximus-om definiše udubljenje na kauču.
Sa pojavom dekolonizacije, u glavama ljenčuga javila se ideja o osnivanju udruženja „Cvrčak“, čiji bi glavni cilj bio odcjepljenje ljenčuga od radnih ljudi i stvaranje vlastite države Džabalebarije, u kojoj bi njihove aktivnosti bile svedene na apsolutni minimum. Džabalebarija i njeni stanovnici finansirali bi se isključivo oporezivanjem radnih ljudi. Ljenčuga bi evoluirao u Nadljenčugu koji bi život proveo u spavanju i buljenju u televizor, gledajući filmska ostvarenja koja ne zahtjevaju aktiviranje moždanih vijuga. Nadljenčuga bi hranu primao kroz infuziju, fiziološke potrebe bi regulisao uz pomoć katetera, a (zahvaljujući otkriću naučnika koji su stopirali aktivnosti usmjerene na osvajanje svemirskih prostranstava) operacije pokretanja očnih kapaka i zijevanje obavljale bi se uz pomoć aparata „Mig 2“ i „Zijevko“.
Međutim, budući da osnivanje udruženja, a naročito države, podrazumijevaju rad, ove ideje nikad nisu sprovedene u djelo.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.