Jezero u Škotskoj poznato po stidljivom i nenametljivom do nevidljivosti čudovištu. Samo stranci-glupaci ga ne mogu videti, dok domaćinima odavno jede iz ruke hranu za zlatne ribice i zaliva im bašte bljujući jezersku vodu.
Sličan turistički atraktivan obrazac bajkovitosti bi mogao da se primenjuje i kod nas tipa - 'prespavajte u čistom hotelu prepunom duhova ljubaznog osoblja' ili 'jedite božansku ambroziju rimskih careva a da ne dobijete proliv ili bar mučninu'.
Pljuvačka koju su sposobni da proizvedu samo najsposobniji, najuvežbaniji, najtalentovaniji, naziv dobila po neprestanoj strepnji, ili ako ste samouvereniji i psihički snažniji, iščekivanju da iskoči legendarno čudovište iz istoimenog škotskog jezera.
Po površini i zapremini dostojna statusa omanje bare, po žilavosti slična Aralskom jezeru.
Čak i u letnjim mesecima, ovakva vrsta pljuvačke ne presušuje satima, istovremeno gadeći najnegadljivije, slamajući nesalomive.
-Jebem ti, Miloše, mor'o si na sred terena da pljuneš, i to Loh Nes, nisi mog'o normalnu.
-Da, brate, sad treba da se klizamo dok vodimo loptu.:15 minuta kasnije:
-Jebem ti usta nepresušna, crkoh od žeđi a ova tvoja još bleji na terenu!