
Pakovanje suvog lišća, koje keva stavlja u pasulj ili krompir-paprikaš sa obrazloženjem da je to začin i da jelu daje posebnu aromu. Koliko god da se trudim, ipak nisam primetio neku posebnu razliku - suljpa k'o suljpa. Verovatno bi trebala da stavi celu kesicu, a ne jedan-dva listića kao što uvek uradi.
Nekim čudom, taj list se nekako uvek nađe u mom tanjiru, a moja halapljiva priroda me je navela da ga i probam...
- Zajebe se čovek...
Javorov u Kanadi simbolizuje prirodu i okruženje, a lovorov u Srbiji misteriju i neznanje.
Stavljanje istog u pasuljčinu, paprikaš i razne čorbice je mit, a niko nikada nije i neće saznati pravu istinu o svrsi ovog postupka.
- Kevo, kaži svom mezimcu da izađe iz moje sobe, devojka mi je ovde bre!
- Šta ti smeta? Ne pravi nikakvu štetu.
- Ni lovorov list, sem što večito završava u mom tanjiru, je ne pravi pa je i dalje nepotreban.
List nalik onom sa žive ograde koji se stavlja kao nekakav dodatak jelu čija je krajnja i jedina funkcija izbegavanje po tanjiru da ne uleti u kašiku i time sprečite eventualno davljenje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.