
Лукавост се стиче честим конзумирањем лука.
Мудрост, е то је већ нека друга прича.
Миле шапуће хешто Жики на увце, а Жика каже: - Пуууу ал си лукав мајке ти га смрдљиве!
Lukav je onaj koji ima strukturu luka.
Postoje dve vrste lukavosti: bela i crna. Kao i magije, uostalom.
Crna, negativna, đavolja (ona na koju se misli u: "izbavi nas od lukavoga") se sreće kod onih koji imaju strukturu ličnosti kao kod crnog luka - ljuska po ljuska, maska po maska, sloj po sloj, a u sredini - veliko ništa. Forma bez suštine.
I bela, pozitivna, u kojoj se ekipa, porodica, raja, društvo... ukratko, osobe koje nešto spaja, drže zajedno, saborno, zbijeni i zagrljeni, povezani a ipak posebni, zaštićeni kako sopstvenim, tako i zajedničkim omotom. Forma u službi suštine. Nije slučajno što se beli luk u narodnoj tradiciji tretira kao jedno od najmoćnijih oružja protiv vampira.
Ipak, dođu vremena kada je crnolukavih previše u odnosu na češnjiće belog lukca...
Tada samo glogov kolac pomaže.
Mada, može da posluži i govnjiva motka.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.