
Menjati boju lica. Obično usled nekog šoka ili blama. Osnovne su crvena, žuta, siva, a ekstremnije situacije izazivaju pojavu ljubičaste i zelene.
-U'apšen Kiza. Jesi ti čuo išta?
-Jesam. Za neko staro delo. Kaže mi drugarica što radi u tamo. Odvalili su ga.
-Nije priznao?
-Ma što nije, nego ih namagarčio. Kao, sve će im reći, al je jako gladan, pa kad mu donesu burek priznaće sve.
-A ovi odma gas?
-Jok ti si. Još mu i jogurt doneli.
-I?
-Kad je završio sa klopom, podrigne im u facu i kaže ''E tako,
sad možete po gradu da pričate da vas Kiza poslao po burek''
-Ha-ha, kakav kralj! Jesu promenli farbu?
-Ceo spektar. Oni žutu, zelenu i crvenu u licu, a on tamno plavu i ljubačastu po celom telu. Sa prelivima...
Spontano promeniti priču koja služi za obmanjivanje kako bi se došlo do nekog cilja nakon shvatanja da ista ne pije vodu.
- Ćale, daj kintu za faks!
- Prijavio si ispite, overio semestar, šta će ti sada?
- Zezam se, treba mi za devojku, da je izvedem negde.
- Kakvu devojku, nemoj mi sad menjati farbu, kad znam da ti treba za alkohol!
- Pa sad, nije baš tako...
- Ćuti! Drži, samo da mama ne zna.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.