
Menjati boju lica. Obično usled nekog šoka ili blama. Osnovne su crvena, žuta, siva, a ekstremnije situacije izazivaju pojavu ljubičaste i zelene.
-U'apšen Kiza. Jesi ti čuo išta?
-Jesam. Za neko staro delo. Kaže mi drugarica što radi u tamo. Odvalili su ga.
-Nije priznao?
-Ma što nije, nego ih namagarčio. Kao, sve će im reći, al je jako gladan, pa kad mu donesu burek priznaće sve.
-A ovi odma gas?
-Jok ti si. Još mu i jogurt doneli.
-I?
-Kad je završio sa klopom, podrigne im u facu i kaže ''E tako,
sad možete po gradu da pričate da vas Kiza poslao po burek''
-Ha-ha, kakav kralj! Jesu promenli farbu?
-Ceo spektar. Oni žutu, zelenu i crvenu u licu, a on tamno plavu i ljubačastu po celom telu. Sa prelivima...
Spontano promeniti priču koja služi za obmanjivanje kako bi se došlo do nekog cilja nakon shvatanja da ista ne pije vodu.
- Ćale, daj kintu za faks!
- Prijavio si ispite, overio semestar, šta će ti sada?
- Zezam se, treba mi za devojku, da je izvedem negde.
- Kakvu devojku, nemoj mi sad menjati farbu, kad znam da ti treba za alkohol!
- Pa sad, nije baš tako...
- Ćuti! Drži, samo da mama ne zna.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.