
Rečenica koju smo svi u vrtiću koristili da izbegnemo batine od nekog nadrndanog batice iz predškolskog koji nas je uzeo na zub.
Ko zna koliko puta bih ja dobio po nosu da nisam rekao da mi je
ćale pandur/ vojnik/ specijalac, zavisi od ozbiljnosti situacije.
Jednom me je debeli, pegavi Aca predškolac gurnuo sa ljuljaške i seo na nju. Prvo što mi je palo na pamet bilo je:
Ja: Kazaću te kod Bilje vaspitačice! Ja sam je prvi zauzeo!
Batica: Beži bre, Smrdo! Sad je moja. Nemoj da te bijem!
Ja: Vaspitačiceee!
Batica: E, sad si me naljutio, Trtonjo! Sad ću da te polomim! Mareee! Peroooo! Dođite da bijemo ovog kepeca!
Ja: Ma nemoj, samo probaj! Moj tata je policajac, najebaćeš! Ićićete u zatvor!
Batica: Ooovaj, šta sam ono hteo... Evo ti ljuljaška, ionako mi je dosadila. Aj vidimo se!
Recenica kojom se resava svaka svadja u vrticu... U slucaju da sagovornikov brat nije u vojsci.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.