
Tvrdnja koja je veoma popularna u različitim delovima Srbije, ali i van nje. Radi se o tome da će neki Šumadinac reći da su oni (Šumadinci) najveći Srbi. To će isto tvrditi i Srbi sa Kosova i Metohije, kao i Srbi iz Vojvodine, ali i Srbi iz Republike Srpske. I sve je to OK, svako ima pravo da veliča Srpstvo, problem nastaje u prepucavanjima, koškanjima, verbalnim i fizičkim obračunom između ljudi, Srba iz navedenih oblasti, koji su uz rakijicu, domaću pršutu i kačkavalj odlučili da razglabaju o Srpstvu. I umesto da se svi zajedno lepo zagrle, zapevaju neku pesmu i nastave da piju i hasaju, oni odlučuju da u tom trenutku pokažu ko je ko. I, naravno, tad se kao aduti i razlozi za napad ne neku od osoba koriste stranačka pripadnost, vređanje bliže i dalje familije (a posebno dece), istorijat (ko čiji zna, ako se o tome pričalo). Na kraju, od najvećih Srba stiglo se do pijane gomile koja kalja svoju nacionalnost.
Kada bi se malo manje gledalo ko je veći, a ko manji Srbin, sigurno je da bi nam bilo mnogo bolje. Ovako se samo još više uvaljujemo u blato koje nikako da se povuče sa Balkana.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.