
Jezički paradoks. Učenje napamet je zapravo učenje bez učešća pameti.
* * *
Međutim, kao i svaki paradoks i ovaj ima svoje objašnjenje. U početku u jeziku nije bila velika razlika između pamćenja i pameti, što se do danas zadržalo u veoma sličnom obliku tih dviju riječi. Dakle, običan svijet je poistovjećivao pamćenje i pamet, pa je učenje napamet zapravo učenje kod kojeg nam za reprodukciju nije potrebno ništa do pamćenja, jer je toliko dobro nabubetano da se prosto izliva iz nas ko iz rukava. I danas neki ljudi umjesto "koliko me pamćenje služi" kažu "koliko me pamet služi" misleći na memoriju, a ne na inteligenciju. Tako i "pamet" kod učenja napamet zapravo nije pamet nego pamćenje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Nema veze ni sa srcem, pa Englezi kažu 'by heart'
Ili ono... Koje je godine bio kosovski boj?
-Otkud znam, sta pitas mene, idi pitaj Markovica, on je pametan.