 
            Najniži sloj društva u Srbiji, ljudi koji nisu kvalifikovani ni za jedan drugi posao, ili nezaposleni, u bezizlaznoj situaciji.
Otac: Ćero, dakle odlučila se da se bavis politikom? Ljubi tata, znam ja da je moja devojčica sposobna za takav posao!
Ćera: Pa da, a ne tamo da završavam neku srednju ekonomsku...
Otac: Sine, pobogu, pa zašto baš poslanik? Razumeo bih da nisi završio ETF, ipak si se trudio, da znaš ja sam u tvojim godinama...
Sin: Ma bre ćale, zajebi, posla nema, moram da se bavim politikom... Nema mi drugog izlaza.
...I onda su živeli srećno do kraja života, a kako i ne bi, sa platama većim od 150.000 dinara.
Stalež u Srbiji koji ne mora da buši novu rupu na kajišu.
Долазе у скупштину једном у месец дана чисто да неко не помосли да је рикнуо/ла, кад год случајно укључим РТС два пола оних столица није попуњено као да влада куга у скупштини. Половина њих највероватније не знају где је отпочео Први српски устанак и који је први српски устав.У скупстинском ресторану имају кафу од 5 динара а притом им је плата 150 хиљада.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.