
Najniži sloj društva u Srbiji, ljudi koji nisu kvalifikovani ni za jedan drugi posao, ili nezaposleni, u bezizlaznoj situaciji.
Otac: Ćero, dakle odlučila se da se bavis politikom? Ljubi tata, znam ja da je moja devojčica sposobna za takav posao!
Ćera: Pa da, a ne tamo da završavam neku srednju ekonomsku...
Otac: Sine, pobogu, pa zašto baš poslanik? Razumeo bih da nisi završio ETF, ipak si se trudio, da znaš ja sam u tvojim godinama...
Sin: Ma bre ćale, zajebi, posla nema, moram da se bavim politikom... Nema mi drugog izlaza.
...I onda su živeli srećno do kraja života, a kako i ne bi, sa platama većim od 150.000 dinara.
Stalež u Srbiji koji ne mora da buši novu rupu na kajišu.
Долазе у скупштину једном у месец дана чисто да неко не помосли да је рикнуо/ла, кад год случајно укључим РТС два пола оних столица није попуњено као да влада куга у скупштини. Половина њих највероватније не знају где је отпочео Први српски устанак и који је први српски устав.У скупстинском ресторану имају кафу од 5 динара а притом им је плата 150 хиљада.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.