
Речи које изговарамо баш тада кад се уверимо у сурову истину. Који парадокс.
Брате ја не верујем да си ти толики дебил!!
---
Не верујем каква је риба сад прошла!
---
Како си ме испалио, не верујем.
Izraz koji je nekad značio upravo to — da čovek zaista ne veruje u istinitost neke tvrdnje. Međutim, danas se sve više upotrebljava u značenju „ne mogu da verujem“ — u smislu izražavanja čuđenja, a ne stvarnog neverovanja. Ovo naročito važi za Beograd, jer se van njega, kojekude održalo izvorno značenje.
Susret starog i novog značenja:
— Ćuo sam da je Ćomi juče, nakon što smo zapalili, sam popio još gajbu.
— Ne verujem.
— Da, brate, reci koliko nije normalan.
— Ma, ne verujem.
— Brate, i ja sam se frapirao, svaka mu čast.
— Auh! Ok, mislim da to nije istina.
Антипод појму -верујем- али као и он зна да повеже људе који доживе исту спознају
Девојка из читаонице: *кашље* Не верујем да си управо прднуо!
Ја: *уздах* Не верујем ни ја...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.