Kognitivna uzdržanost, dok se osoba empirijski ne uveri u istinitost neke tvrdnje. Takve osobe vrlo teško podležu bilo kakvoj vrsti ubeđivanja. Drže se čvrsto svojih načela, a da bi nova znanja uvrstili u svoj sistem mišljenja, neophodni su im proverljivi i poverljivi dokazi.
Ateista: Dok se ne dokaže njegovo postojanje, ne verujem da ima Boga. Ako ga ima, verovatno ću se nastaniti u paklu. A to i nije tako loše, verovatno se dole dobre orgije prave, tako da sam na dobitku u svakom slučaju. Orgijam i ovde, orgijaću i tamo.
Asketa: Može onaj Niče da prdi kolko oće. Dok se ne dokaže da ne postoji bog, ja ću verovati u njega. Ako ga nema, ebem li ga i ja za koji sam mandrak izbegavao prasće pečenje i špricer, i jeo onaj šugavi kačamak svaki dan. U tom slučaju sam mogo i monahinju Lizavetu da navatam u ćeliji, dobro dupe šteka ispod one mantije.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Ko bi rek'o da će mi asketa biti zanimljiviji od ateiste :-)
Najžešća je fora što neki ne znaju da se dokazuje postojanje nečeg, a ne suprotno. Zamisli slučaj, desi se neko ubistvo, a sud te tera da dokažeš kako nisi nikoga ubio...