
Kažeš kada si umoran ili razvaljen od ko zna čega, a neko te smara pokazivanjem okoline.
-E, vidi, otvorili novi restoran tamo na uglu?
-Ma ne vidim ni belu mačku.
A meni samo nije jasno zašto svi očekuju da će videti belu mačku (?)
Kao da je to nešto sasvim prirodno i kao da se bele mačke sreću na svakom koraku.
Zar ne viđamo češće one tigraste (?)
Kad si mamuran, neispavan, neumiven, dehidrirao... a neko se nakači da ti pokazuje novinski tekst ili nešto na kompu. Pita te da li vidiš neki sitan detalj a ti si negde u natmurenim oblacima.
- Kolega, snimi ovo podvučeno.
- Ma ne vidim ništa... šta?
- Ma vidiš ovo uokvireno?
- Druže, ne vidim belu mačku, a još manje ta slova što igraju...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.