Prijava
  1.    

    Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj

    Potencijalni kasniji nožozabij u leđa.

    Zalizani udario na SSSR, leto 1941. godine
    Čerčil: ''Staljine, neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj!''
    Rajh ode u majčinu, proleće 1945. godine
    Čerčil: ''Staljine, lepo smo se družili, al' sad 'oću malo da te isteram iz Evrope.''
    (zarad pojašnjenja, guglati operacija ''Nezamislivo'')

  2.    

    Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj

    Nešto što se gotovo nikako ne može primeniti u prosečnom srpskom domaćinstvu jer prosečan gazda u kući najčešće, kako njegova žena tvrdi, nije normalan čovek, majmun koji prosto uživa da sa svima bude na krv i nož, na muku jadne gazdarice. Tako da su za njega svi potencijalni koljači, jebači njegove gazdarice, bolje ispičuture ili ako ništa drugo ne može da im nađe, onda mu duguju neke pare. Nije bitno koje, ovde, blago nama, svako svakom nešto duguje. Dakle, svi su neprijatelji.

    A:Je li Dragomire, opet nam Paja razbuc'o ogradu, jer lemaš u dvorištu u tri ujutru. Kuku, Dragomire šta ćemo sad?
    B:Pa, je li, bre Milunka, šta ti 'oćeš, moram da lemam u tri bez toga ne bi imala taj tvoj Feri dermatoprotekt dok sudove pereš.
    A:Pa sačekaj bar šest, čoveče, tad ionako Paja upregne traktor da radi, šta budiš čoveka svako jutro?
    B:More, vidim ja, Paja te drma dok ja radim, kad ga tako braniš.
    A:O, čoveka nenormalnog, pa što onda ne odeš sa onim Gligorijem preko puta i pripretiš mu malo, sve mi kokoši pobegle na ulicu.
    B:GLIGORIJE?! Pa taj je stoka od čoveka, ja od njega pomoć iz principa neću da tražim, još mi duguje za onu rakiju i frezu, nisam mu zaboravio.
    C:Komšo Dragomire, ćemo kod Gojka u kafanu večeras?
    B:Može, taman zovem i Paju i Gligorija, biće ona sisata danas da se bratski provedemo.
    A:Bože, ko će ove muškarce razumeti... Ovamo, volino, da 'vatamo kokoške!