
Često se javlja kada ste prinuđeni da provedete "malo kvalitetnog vremena" sa rođacima koje baš i ne volite preterano i sa kojima nemate mnogo zajedničkih tema, ili kada muvate neku osobu, a mozak vam skroz blokira.
Zašto imamo potrebe da pričamo o nebitnim stvarima samo da bi se osećali bolje?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Da, ali istina je da se sa nekim osobama može i ćutati, a da vam opet ne bude neprijatno... :)
@Sergios
te osobe sigurno nisu rođaci. Ja tišinu obično razbijem dobrim, starim, domaćinskim prdežom. :)
+
Kod rođaka je možda osećaj krivice. Naviklo se da se kontaktira sa rodbinom, neko je zeznuo i sad...
nisi ti kriv sto su svi ostali dosadni pa nemate o cemu da pricate :)
Sergios je u pravu. Sa ostalima je cutanje vise manje neprijatno...
hahahaha cannibal, koji si ti kralj :D
+