
Često se javlja kada ste prinuđeni da provedete "malo kvalitetnog vremena" sa rođacima koje baš i ne volite preterano i sa kojima nemate mnogo zajedničkih tema, ili kada muvate neku osobu, a mozak vam skroz blokira.
Zašto imamo potrebe da pričamo o nebitnim stvarima samo da bi se osećali bolje?
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Da, ali istina je da se sa nekim osobama može i ćutati, a da vam opet ne bude neprijatno... :)
@Sergios
te osobe sigurno nisu rođaci. Ja tišinu obično razbijem dobrim, starim, domaćinskim prdežom. :)
+
Kod rođaka je možda osećaj krivice. Naviklo se da se kontaktira sa rodbinom, neko je zeznuo i sad...
nisi ti kriv sto su svi ostali dosadni pa nemate o cemu da pricate :)
Sergios je u pravu. Sa ostalima je cutanje vise manje neprijatno...
hahahaha cannibal, koji si ti kralj :D
+