
Situacija kad se zajebeš i kreneš autobusom nekog opskurnog lokalnog auto- prevoznika u pravcu duboke unutrašnjosti Srbije, bez spasonosne zaštite koju predstavlja kakav-takav muzički uređaj i slušalice dovoljno jake da ponište zvučne efekte što stižu sa zvučnika nad glavom. Posledica: bolno penetriranje zvukom čiji bi fizički ekvivalent bio gengbeng u najcrnjem turskom kazamatu.
Beograd je već dvadesetak kilometara daleko, kroz prozor promiču šljive i njive, Miško, već raspojasan, okreće se i šeretski se osmehuje kondukterki:
- E, ljudi, ko da na saranu idemo! Daj malo muzike, bre! Mala, daj onaj disk, daj Hasana.
Paralisan strahom, pokušavaš da se setiš gde su ti slušalice, i sa užasom shvataš da su negde na dnu putne torbe u prtljažniku. Sa prvim zvucima na oči ti se spušta mrak, a tvoja svest počinje da se grči u ritmu koitalnih kretnji tri brkata Turčina, i jedna jedina preostala misao ti kao zaleđen krik nemo para grlo:"Neeeeee, Hasaneeeeeeee, neeeeeee!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.