Ničega previše

Sintagma preuzeta od boga Dioniza koji je slaveći „vino i nadu u bolja vremena“ uzvikivao Meden agan – ničega previše.

Danas je ova božja preporuka dobila svoju moderniju varijantu u naredbi ili molbi (svakako izraženo imperativom) kojom nas sugovornik blago (ili malo grublje) vraća u realnost vičući: ne pretjeruj!

Ponekad time prekida naše nadahnute oratorske sposobnosti, ali nije rijetkost da nas ovim uzvikom ograničava u nekim hedonističkim grijesima (ne pij, ne ljubi, jednom riječju – ne uživaj!).

Lijepo je to grčki bog plodnosti, vegetacije i vina zamislio, ali danas njegova brižna misao pada na malo drukčije tlo. U čemu danas da ne pretjerujemo? Ili još bolje: čega da se, zaboga, odreknemo?

Priča o siromaštvu i bogatstvu, o slobodi i ropstvu. Priča o silnom trošenju novca kojeg nema, o još silnijem trošenju novca kojeg ipak negdje ima? Jesmo li bogati ili siromašni, robujemo ili smo slobodni?

Je li veliki pjesnik na ovo naše vrijeme i na ove naše prostore mislio kada je napisao:

"Kome je do toga da bude slobodan i bogat, nije mu se trebalo ovdje ni roditi. Ovdje se gram radosti dušom plaća." (I. Andrić)