
Ali... Primetio si nešto čudno pa ne možeš ostati baš hladnokrvan prema tome.
- Šta se gledaš toliko u ogledalo? Spremaš se k'o da ideš jebati.
- Idem kod Sanje da joj objasnim neke zadatke za ovaj ispit. Mislim da me nije samo zato zvala. Biće nešto.
- Nije na meni da sudim, ali iz proverenih izvora znam da nećeš jebati.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ćale, ovo je moj drug sa fakulteta.
- Dobar dan Vam želim, ja sam Dimitrije. Srećna slava.
- Hvala mladiću. Može pivo, vino ili rakija?
- Ja ne pijem alkohol. Ako imate neki stoprocentni voćni sok, bilo bi lepo.
- Dobro mladiću. Toga uvek ostane. Posluži se prasetinom, znaš kak'a je? Prste da poližeš.
- Izvinite, ali ja ne jedem meso. Možda ako imate nešto sa sojom.
- Sine, dođi 'vamo da pronađemo nešto za tvog drugara.
- Šta je bilo ćale?
- Znaš da nije na meni da sudim, ali sumnjiv mi je ovaj tvoj drugar. Ili me zajebava ili je peder. Biće mu bolje da je ovo prvo. A ti pripazi dupe za svaki slučaj.
Trenutak u kojem shvatimo da smo već previše rekli i elegantno se distanciramo od svojih riječi govoreći kako to već izrečeno, nije vaš sud.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.