
Evo jedna prava definicija slenga (ili idioma), dosuše malo starijeg:
Izraz "nije ni čuo" se koristi za opisivanje ručka koji se kuva, ali koji je u veoma ranoj fazi kuvanja, tako da nije ni blizu gotov. Međutim izraz se ne koristi za opis samog početka kuvanja, već kad je neko nestrpljiv da što prije jede, pa pita "jel gotov ručak" - e onda slijedi odgovor - "Šta gotov, nije ni čuo još!"
U bukvalnom smislu "ni čuo" znači da termička obrada ručka još nije ni počela kako valja, tj. hrana nije ni "čula" (tj. osjetila) efekte kuvanja.
Ulazim u kuhinju, umačem hljeb u pasulj koji se kuva i baba me uvati u ovom nedjelu, pa kaže: "Vid'ga! Šta umačeš, bolan, ta nije još ni čuo, 'esam ga maloprije metila nema po ure!"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+