
Pokojni gastarbajter koji je ceo život proveo po inostranstvu. Kad umre više ne treba ni svojim potomcima pa ga u limenom sanduku pretovare nazad u otadžbinu da pod firmom poslednje želje uštede neki evro.
- Sine, kad umrem da mi zakupiš najskuplju parcelu i sagradiš grobnicu od ukrajinskog mermera, onog što svetli u mraku!
- Zašto ćale?
- Da svetlim noću k'o Prater, nek' se ove Bečlije pojedu od muke!
- Matori, bolje da te odnesem u rodnu Srbiju, tamo na ono imanje pod orahom da te sa'ranim, nemoj da ti kosti trunu u tuđoj zemlji...
- More pička ti materina, istrunule su mi ovde dok sam vas sve podig'o! Ne'š na meni štedeti, ostavio sam ja sve pare u zadrugu, centa nećeš dobiti!
Kese sa djubretom nakon kucne zurke, koje zbog svog sadrzaja (flopova, milion limenki piva, pikavaca, kesica od kondoma) ne smeju zavrsiti u kanti, vec se moraju baciti na neko drugo mesto gde ce biti unistene.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.