
Kod većine starih osoba, jedini kriterijumi za određivanje lekova koji se u to doba dana konzumiraju.
- Sinko, dodaj mi lekove što idu pre večere.
- Koje, deda?
- Daj mi jednu malu okruglu crvenu, dve male duguljaste bele, jednu veliku okruglu belu i jednu malu duguljastu, al' onu roze.
- Kako su im nazivi? Ne mogu da se snađem u ovoj tvojoj apoteci.
- Ma, kakvi nazivi, daj što sam ti rek'o. To mu dođe za prostatu, protiv gušenja, protiv lupanja srca i bolova.
- More, deda, za tvoje godine si fenomenalan, ništa ti ne fali.
- Kuš, barabo, valjda ja i doktor znamo kako mi je! Kad te svirnem jednom štapom, videćeš dal' ćeš ponovo da zajebavaš bolesnog čoveka! Daj lekove, pa da na miru odgledam dnevnik i turske serije!
- Dobro, dobro, vidim... Nego, da dam ja tebi jedan Trodon i mirni smo obojica.
- Kakvo ti je sad pa to?
- A, pa to ti je jedan novi starački lek za sve te tvoje boljke odjednom. Popij to i videćeš da će ti biti super.
- E, nešto pametno i od tebe danas da čujem! Nego, daj prvo da je pogledam, da zapamtim koja je.
- Ako, deda. Uvek.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.