
Kod većine starih osoba, jedini kriterijumi za određivanje lekova koji se u to doba dana konzumiraju.
- Sinko, dodaj mi lekove što idu pre večere.
- Koje, deda?
- Daj mi jednu malu okruglu crvenu, dve male duguljaste bele, jednu veliku okruglu belu i jednu malu duguljastu, al' onu roze.
- Kako su im nazivi? Ne mogu da se snađem u ovoj tvojoj apoteci.
- Ma, kakvi nazivi, daj što sam ti rek'o. To mu dođe za prostatu, protiv gušenja, protiv lupanja srca i bolova.
- More, deda, za tvoje godine si fenomenalan, ništa ti ne fali.
- Kuš, barabo, valjda ja i doktor znamo kako mi je! Kad te svirnem jednom štapom, videćeš dal' ćeš ponovo da zajebavaš bolesnog čoveka! Daj lekove, pa da na miru odgledam dnevnik i turske serije!
- Dobro, dobro, vidim... Nego, da dam ja tebi jedan Trodon i mirni smo obojica.
- Kakvo ti je sad pa to?
- A, pa to ti je jedan novi starački lek za sve te tvoje boljke odjednom. Popij to i videćeš da će ti biti super.
- E, nešto pametno i od tebe danas da čujem! Nego, daj prvo da je pogledam, da zapamtim koja je.
- Ako, deda. Uvek.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.