Glavni forenzički materijal znatiželjnog roditelja.
-Sine, što se smucaš ovako kasno po ulici?
-Kevo, rešavao sam zadatke sa drugovima iz Arhimedesa...
-Ne seri, ti ne znaš dva prosta da sabereš. Daj duks ovamo da primirišem. Pu, opet si pušio, ajd' beži u sobu nema šes' dana napolje!
Ah, trebaš negde da izađeš, da se obućeš poslije tuširanja, presvučeš u nove stvari, ali ti to nikako ne polazi za rukom, jer ne možeš da pronađeš ono što si hteo da obučeš. Siguran sam da smo se svi već susreli sa onom situacijom "Gde je moja majica" ili nešto tako slično. Ali nasuprot svoj toj tvrdoglavosti i nerazmišljanju o tome, uvek na kraju ispadnemo glupo.
• Mama, gde je moja crna majica, moram vani ?!
♦ U ormaru!
• Nije, sad sam gledao.
♦ Jeste, pogledaj opet!
• Nije, bre!
♦ Ako ja dođem i nađem je, udaviću te !!
• Aaa, evo je.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.