
Dokazati se i izgraditi ime, izdvojiti se od žgadiluka. Ako je potrebno preći trnovit put, profurati kroz prepreke, izdominirati dušmane. Imati ne jednog keca u rukavu, nego dva špila karata, belog zeca orijaša, gumu od bicikla, ključ trin'estku, i Boš motorku, da se nađu zlu ne trebalo. Biti drugačiji ne jer si čovek kontraš, nego zato što to stvarno jesi: slobodan, izdvojen iz krda, koji zna znanje i ima petlju da klintistvudovskim pogledom strelja život direktno u oči, dok zubima steže čačkalicu posežući za Koltom. Biti neko i nešto u očima ljudi koji znaju da cene prave ljudske vrednosti, a ipak ponajviše krojiti život za svoj merak.
Videti svet nekim drugim očima.
Брзо се прегруписати (читај: САБРАТИ МИСЛИ), бандажирати рањенике (читај: СЛОМЉЕНО СРЦЕ) и прећи у протуофанзиву на други фронт (читај: НАЋИ ДРУГУ).
- Ма мајсторе. А? Ни часа ниси часио, а? Одскочио си ко Спалдингка, а? А? Ко је, знам ли је? А свака ти част, него, знаш већ како то иде. Бацам први пик на другарицу, да не касније "капарисао Јоле". Ко јебе тог левата.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.