
Ovu nepovljašćenu manjinu možete prepoznati po šalovima umetničko/estradnog tipa, vodnjikavog pogleda, blogo telećeg šmeka i elegantno zapuštene prirode. Stalno neki kurac traže viši smisao, tamo gde ga nema, a gde ga ima, uglavnom ga promaše. Trude se da drugima izgledaju kao umetnici, ali u životu nisu dobili ni 5 iz pismenog. Kreću se sa sbe sličnima. Kada vidite da se neki vaš prijatelj/prijateljica kreće tim smerom dajte mu/joj tretman rakijom, pivom, domaćim sirom, junačkim pesmama, guslama, pršutom...
Sam izraz se koristi kad neki drug popičkani i seje komentare o kratkoći života, lepoti umetničkog dojma itd.
A: Pogledaj kako se rosa na travi previja se vlatima svetlosti, kao da naglašava kratkoću života i prolaznost ljubavi.
B: Đomla koji ti je kurac, Mare nam doneo sliku da vidimo kako je lepo izravno travnjak. Jel se tebi diže na ovu kulturu u poslednje vreme?
A:Šta je vreme uopšte do vir života.
B:Mare trk po burek. Reci Mitketu da donese rakiju i gusle.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.