Udaren, čvrknut čovek kome nisu sve koze na broju i kome odavno fali par dasaka u glavi. Neko ko je jednostavno odlepio, koga Laza čeka pa čeka.
- Provali onog bradonju u cvetnoj haljini što pere noge u fontani.
- A znam ja njega, to mi je komšija. Ludi Radule. On je takav od kad ja znam za sebe.
- Pa šta mu se desilo?
- Pričao mi ćale da je bio genije, završio dva faksa i krenuo treći baš pre nego što se posvadjao sa mozgom.
- Jebi ga, nešto je moralo da mu se otkači u glavi od tolikog učenja.
- Ma nije on zato poludeo.
- Nije?
- Ne bre, vratio se jedan dan kući i uhvati neka dva tipa kako mu bandažiraju ženu. Njih prebije na mrtvo, ženu istera iz kuće, i od tad šeta po kraju u njenim haljinama.
- Al' je njemu dobro.
- Ma opičen 100%! Ćale ga jednom zateko u podrumu kako se kupa u buretu sa kiselim kupusom.
- Čudo da ga nisu ustanovili do sad...
- Ma jesu, par puta, al' im redovno beži.
Ne normalam na svoj nacin i u svojuu ruku, dovoljno lud da uradi ono sta prosecan ludak nece!
Pusti ga, on je opicen u glavu...
Zaluđen ženskom.
- Šta je s Maretom? Ništa se ne javlja.
- Opičen ti je on. Otkad mu je Luce dala ključ rajskih vrata - ne vadi ga, a kamo li da primjećuje išta oko sebe.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.