
Ipak je tacno da se stvari okrecu.
Nekad je bilo:
"Dolazi bre u kucu da ucis, pizda ti materina, nikad od tebe covek nece da bude, po ceo dan se igras klikerima..."
Hteli, ne hteli, morali smo unutra.
A sad je:
"Sine, ajd da nacepamo ova drva/okrecimo kucu, ajde, da pomognes tati."
"Ne mogu, bre, cale, imam ispit za dva dana, mora se uci."
"Ako, sine, da te ne diram, uci samo, uci, covek da budes."
Hteo, ne hteo, sam cepa drva/kreci, dok mi visimo na netu, a o ucenju ni govora.
Rečenica za otkačinjanje roditelja kad teba da im nešto odradiš.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.