Iako prilog za mesto, na jugu Srbije se upotrebljava i kao prilog za negaciju sledeće reči u rečenici.
Poreklo je ironično.
Kroz primere:
- Tate, će idemo li na more ovo leto?
- Sinko, otud more ćidemo...
Ovde otac ironično naglašava da će njegova porodica ne samo otići na more, nego da će i obići to more sa svih strana i vratiti se. Tako ova porodica kad ide u Bugarsku na more, priča da će posetiti i Krim, na crnogorskom primorju vide Bari, a na grčkom mogu da obiđu sve zemlje od stare Fenikije pa do mirne i dostojanstvene Libije.
- Tate, daj mi pare da idem na Acu Lukasa, peva u Alkantru.
- Ćere, otud Acu Lukasa će otideš.
Opet otac ironično naglašava da će njegova ćerka ne samo posetiti koncert vrlog kosijanera, nego da će biti u bekstejdžu i sama organizovati koncert...što je možda i dvosmisleno, jer je Aca poznat i po pesmama tipa: "al' tebi tek sedamnaest je, a meni dva puta je toliko", pa možda ćale naglašava da će ćer otići kod Ace jedino u svojstvu grupi devojke, a ćale za tog skakavca sumnjivih navika pri pranju kose neće ni dinar da da.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.