
Fejsbuk za kučiće. Ono što popularne društvene mreže na netu predstavljaju za ljude to za njihove najbolje četvoronožne prijatelje čine parkići između zgrada. Ako se zanemari tehnologija komuniciranja i širenja poruka koje su ovde više u domenu mirisnog nego virtuelnog, prava svrha i sadržina tog protoka informacija je dosta slična. Čim Žule izađe napolje odmah se razleti da vidi koliko je dobio novih prijatelja koji su se upis(š)ali na lokacije koje je on otvorio a zatim žuri da vidi i ima li novih faca tj. cica u kraju kao i kretena koji ga nerviraju što komentarise rezanjem, adekvatno psovkama kada se vidi neki idiotski profil. Izabranici svoga srca će ostaviti najveći (i najčvršći) post u GB ali će onda nakratno prekinuti sve, unezvereno tražiti onu rezervnu varijantu koja je isto tu negde blizu u travici i ostaviti i za nju manji deo ljubavne poruke, jer je uvek dobro sedeti na dve stolice. Razlika je i što ljudi mogu na svoje društvene mreže da se nakače i iz parkića a kuce to ne mogu iz svojih stanova sto je prava nepravda i diskriminacija.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.