
U bar 80% slučajeva onaj ko ima najbolju pjesmu. Pored sveg kičeraja, blokovskog glasanja i politike, kvalitet na kraju ipak ispliva, čak i na evroviziji.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jovičiću zajebante! Kako se ti šališ! Hahaha! Čekaj... Ti ovo ozbiljno? Pa dooobro, o ukusima se ne raspravlja...
Nisam rekao da je evrovizija respektabilan festival, nisam rekao da nema kiča, nisam izrazio nikakav sud o nijednoj pojedinačnoj pjesmi tako da mi za ukus nemaš apsolutno ništa prigovoriti, samo sam rekao da od onoga što se u tom bućkurišu od festivala nađe, ipak na kraju pobjede najbolji, i to ne baš uvijek, nego eto u 80% slučajeva.
Blokovsko glasanje samo ne može nikome donijeti pobjedu jer za pobjednika mahom glasaju i zemlje van bloka.
A ti ako mi baš nikako ne vjeruješ proanaliziraj malo zadnjih godina ko je pobijeđivao, pa ćeš vidjeti da su se te pjesme, iako nisu ništa posebno, istakle u odnosu na ostale.
Vjerujem ti Jovičiću, nego se zajebavam malo, a ako ću tražit' ko je zadnjih godina pobjeđiva' na Euroviziju, ubij me. Znam samo da je bilo svega i svačega, osim onoga što treba da bude.