Pseći govor tela i izraz vrhunskog poltronstva i poniznosti. Inače, među ljidima vrlo cenjene veštine.

Visoko kotirane na listi poželjnih osobina podvijanje repa nije moglo da ostane samo pseća privilegija. Hteli smo i mi da imamo TO. Na kraju smo uspeli, kao i uvek i kao u svemu. Mada, težak anatomski hendikep nedostatka repa nas je totalno osakatio u mogućnostima da i bukvalno podvijamo rep. Ali zaboravili ste na magiju imporovizacije jer kao surogat repu i njegovom podvijanju pade nam na pamet da u te shvrhe upotrbimo mozak i ostatak tela. Da, pa time možemo sve, možemo čak i nepostojeći rep da podvijemo. Simulacija, ali uspešna, malo spuštena ramena, blago povijena glava i kičma nadole, opuštena muskulatura lica uz laskave zvuke palacanja jezikom i eto efekata podvijenog repa. Čak raskošnijeg i delotvornijeg. Kad se bolje razmisli, mogućnost da stvarno imamo rep bi nas samo ograničavala u bogatstvu i raskoši prezentiranja poltronskih veština.

Vratiti se na bučno napušteno bojno polje.